Prije nekoliko dana u vijestima je izašla analiza zakonitosti raspodjele dividende na osnovu ugovora, a koji ugovori nisu iskorišteni za upis založnog prava. ProAnalitika je u takvoj analizi vidjela nepravilne pravne zaključke, te će u narednom dijelu prikazati svoju analizu i dati obrazloženje svog zaključka o neosnovanosti pravnog shvatanja o dionici, dividendi i založnom pravu.

Najprije, iznijet ćemo činjenično stanje.

Naime, dana 04.06.2025. godine Vlada FBiH je donijela odluku o raspodjeli dodatne dividende u iznosu od 9.903.682,76 KM nekolicini sportskih saveza i kulturnih institucija, a sve na osnovu odluke o raspodjeli dodatne dividende donesene na skupštini dioničara kompanije BH Telecom d.d. održane dana 23.12.2024. godine.

U javnosti se pojavilo stručno mišljenje da se navedenim licima ne može raspodijeliti dividenda jer nije upisano založno pravo u Registru vrijednosnih papira FBiH, na osnovu odredbe člana 61. Pravila registra vrijednosnih papira u FBiH.

ProAnalitika je stava da je neosnovano pozivanje na odredbu člana 61. Pravila registra vrijednosnih papira u FBiH. Naime, u sedmom poglavlju Pravila, od čl. 58. do 69., propisana su prava trećih lica na vrijednosnom papiru (u konkretnom slučaju na dionici), a među njima je i založno pravo. Međutim, založno pravo se odnosi na zalog cijele dionice, a dividenda je samo jedno od prava koje daje dionica kao vrijednosni papir u skladu sa odredbama Zakona o privrednim društvima FBiH, Zakona o tržištu vrijednosnih papira FBiH i dr. Dakle, neopravdano je po tom osnovu založiti cijelu dionicu i onda na osnovu toga isplatiti dividendu. To bi značilo da su prava sportskih saveza i kulturnih institucija zagarantovana prodajom dionice u izvršnom postupku ili eventualnom prenosu dionice na njih. Npr. ukoliko je jedan savez dobio određeni iznos novca, a ne bude mu isplaćen, onda bi imao pravo pokrenuti postupak da se dionica proda i novac isplati savezu/instituciji, ili eventualno da se dionica upiše na njega/nju.

Međutim, ni to ne bi moglo biti izvršeno jer odredba člana 187a. Zakona o izvršnom postupku FBiH zabranjuje izvršenje na dionicama privrednog društva koje je u vlasništvu FBiH.

To znači da bi založno pravo bilo upisano (iako nema potrebe jer bi značilo i više davanja od obećanog), ali se isto ne bi moglo izvršiti ukoliko iznosi ne bi bili isplaćeni pomenutim savezima i institucijama.

Potrebno je napomenuti da postoji i pravo plodouživanja na vrijednosnom papiru kao pravo trećeg lica, a što je zapostavljeno od strane stručnih lica čije je shvatanje prikazano u javnosti. Kada je u pitanju pravo plodouživanja kao pravo koje bi se, prema objavljenoj analizi, moralo upisati da bi se isplata izvršila savezima i institucijama, isto se ne bi moglo upisati jer je odluka o raspodjeli dobiti (isplati dodatne dividende), koja je donesena od strane skupštine dioničara, donesena još u decembru 2024. godine, a pravo na dividendu imaju samo oni dioničari (pa time i zalogoprimci) koji prilože dokaz prije donošenja odluke o raspodjeli dobiti. Postojala bi mogućnost upisa prava plodouživanja ali bi se odnosilo na narednu raspodjelu dividende.

Također, to je znatno komplikovanije za razliku od zaključivanja ugovornog odnosa sa licima kojima je iznos namijenjen. To bi opet značilo da ni tada novac ne bi išao u budžet jer bi Registar vrijednosnih papira FBiH novac upućivao na račune lica sa kojima su zaključeni ugovori jer bi u svojoj evidenciji imao upisano pravo plodouživanja.

Stoga, potpuno je nepravilno zaključivanje koje se tiče upisa založnog prava na dionici. Dakle, greška je napravljena već u samom svrstavanju isplate dividende u predmet zaloga, zaboravljajući da je pravo na dividendu jedno od prava koje pruža dionica kao vrijednosni papir, a ne da je dividenda vrijednosni papir sama po sebi. Potrebno je bilo svrstati u eventualno neophodno upisivanje prava plodouživanja, ali isto tako i to je neosnovano zbog činjenice da je odluka o raspodjeli dobiti dioničarima donesena mnogo ranije.